Pored lahkoće pamćenja, karakteristika Kur’an jeste da se lahko i zaboravlja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Obnavljajte Kur’an, jer tako mi Onog u čijoj ruci je Muhammedova duša, Kur’an se brže zaboravlja nego što deve pobjegnu kada se odvežu.” (Bukhari, 5033./ Muslim, 791.) Da bismo bili počastvovani znanjem, posebno znanjem i pamćenjem Kur’ana, na nama je da svakodnevno preispitujemo sebe i svoje postupke, “čistimo se” od grijeha uradjenih u prošlosti, te da se pazimo vraćanja tim grijesima ili upuštanja u neke druge za koje znamo da ćemo biti pozvani na odgovaranje. Nakon iskrene nemjere, bogobojaznost je najvažnija stvar ili uslov od kojeg će naš uspjeh na putu hifdha Kur’ana da zavisi. Bogobojaznost se ogleda kroz činjenje onoga što je Allah džellešanuhu naredio i ostavljanje onoga što je On zabranio.
Kaže Allah džellešanuhu: ”O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. –A Allahova dobrota je neizmjerna.”
(El-Anfal, 29.)
Znanje je bereket i ono od čovjeka neminovno odstranjuje grijehe i želju za griješenjem, a ovo znanje ne može dobiti onaj ko griješi, kao što reče imam Vaki’ ibn Džerrah imamu Šafiji kad ga je upitao zašto ne može da uči, na što mu je on odgovorio: ”Nauka je Allahovo svjetlo, a Allahovo svjetlo nije dato grješniku.”
Dakle, mi kao učenici i tragaoci za Allahovim džellešanuhu svjetlom, ne smijemo sebi dozvoliti svjesno činjenje grijeha i ustrajavanje u njima. Grijehe ne smijemo omalovažavati, jer kažu selefi: ”Ne gledaj u to koliko je mali grijeh koji činiš, nego gledaj u to koliko je velik Onaj prema Kome činiš taj grijeh.’
Kada neko zaboravi nešto od Kur’ana ne treba reći: “Zaboravio sam.”, nego neka kaže: “naveden sam na zaborav”, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Ružno je da neko od vas kaže: ‘Zaboravio sam taj i taj ajet (koji sam znao napamet)’, već treba reći: učinjeno je da ga zaboravim (tj. šejtan mi je zaborav nametnuo).” (Bukhari, br. 5032 i Muslim, br. 790)
Imam Ibnu Hadžer kaže: “Ne desi se da neko nauči Kur’an a potom ga zaboravi osim zbog grijeha kojeg je počeo činiti, jer Uzvišeni Allah kaže: ‘Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili.’ (Eš-Šura, 30.), a zaborav Kur’ana je najveća nedaća.” (Fethul-Bari, 9/86.)
Ipak, nećemo svako zaboravljanje striktno vezivati samo za grijehe. Zaboravljanje Kur’ana se dešava iz dva razloga:
-Prirodnih razloga (kao što je slabljenje memorija, pad koncentracije, manjak sna ili kvalitetne hrane, nedovoljna fizička aktivnost koja utiče na moždane funkcije…)
-Kao posljedica grijeha, upuštanja u sumnjive stvari i besposličarenje, neodgovornost spram Kur’ana…
Nekim ljudima šejtan ubacuje šubhe i nagovara ih da ne uče i ne pamte Kur’an, kako bi ga zaboravili i tako zapali u grijeh. Uzvišeni Allah kaže: ‘Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanova spletka slaba.’ (En-Nisa, 76).
Zato, neka čovjek uči Kur’an, jer to je dobro i neka se nada da neće zaboraviti, a Allah je uz mišljenje Njegovog roba o Njemu.” (Kitabul-‘Ilm, 96-97.)