PITANJE:
Es-selamu alejkum.
Moje pitanje je vezano za prekid posta u Ramazanu. Ovo je moj prvi Ramazan, hvala Bogu, iako još uvek nisam primila islam i izgovorila shehadet. Već neko dugo unazad čitam i ucim o verama, promenila sam nacin zivota, i ako Bog da što pre cu zvanično primiti islam.
Radim i živim u sredini gde skoro uopšte nema ljudi islamske veroispovesti, i trudim se da u potpunosti ispoštujem sve što Ramazan nosi sa sobom.
Nažalost bila sam primorana da prekinem post jedan dan, i nije bilo iz opravdanih razloga već zato što ljudi oko mene nisu upoznati da postim, a ako Bog da uskoro će svi znaci za moj prelazak na islam.
Da li to znači da nadalje ne smem da postim i da moram da prekinem post do kraja Ramazana?
Hvala vam unapred na brzom odgovoru.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Hvala Allahu Koji upućuje onoga koga On hoće na pravi put.

Islamski učenjaci se razilaze po pitanju obaveznosti pridržavanja ogranaka i propisa islama od strane ljudi koji nisu muslimani.
Dakle, kad je u pitanju klanjanje ili post osobe koja nije prihvatila islam ili misli da je u islamu ali nije čista od širka (mnogoboštva), postoje dva mišljenja:

  • Prema jednom stavu, takva osoba ne bi ni trebala klanjati, postiti i činiti ostala djela ‘ibadeta (pokornosti) jer se nikome ne primaju djela prije imana (vjerovanja).
  • Prema drugom stavu, čak i takva osoba treba klanjati, postiti i činiti ostala djela ‘ibadeta jer će čovjek na Sudnjem danu, nakon polaganja računa za svoje (ne)vjerovanje, biti pitana i da li je (i zašto nije) klanjala, postila,… te zašto je bila nemoralna, zašto je jela i pila i činila zabranjene stvari.

Dokaz ovom drugom stavu su kur’anski ajeti:
وَوَيْلٌ لِّلْمُشْرِكِينَ ‎﴿٦﴾‏ الَّذِينَ لَا يُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَهُم بِالْآخِرَةِ هُمْ كَافِرُونَ
“Pa teško mušricima, onima koji ne daju zekat i koji su u akhiret (onaj svijet) nevjernici.” (sura Fussilet, 6. i 7. ajet)
Dakle, dokazuju time da Allah tu prijeti mušricima (mnogobošcima) što ne daju zekat.

Drugi ajet je:
 يَوْمَئِذٍ لِّلْمُكَذِّبِينَ ‎﴿٤٧﴾‏ وَإِذَا قِيلَ لَهُمُ ارْكَعُوا لَا يَرْكَعُونَ
“Pa teško poricateljima; kad im se kaže: “Činite ruku (pregibajte se)”, oni to ne čine.” (sura el-Murselat, 47. i 48. ajet)
Iz tog ajeta izvlače zaključak da se i poricateljima prijeti što ne idu na ruku’ (što se ne pregibaju u namazu).

Napominjem da se obje skupine (dakle, svi učenjaci i svi muslimani) slažu da nemusliman nikada od svojih dobrih djela neće imati ništa na akhiretu (onom svijetu), tj. nikada neće biti uveden u džennet niti će izbjeći džehennemsku kaznu, ali ovi koji kažu da su i nevjernici objavom Kur’ana obavezani (naređeno im) da klanjaju, poste i sl., oni tvrde da će onima koji ovo čine biti umanjena džehennemska kazna, kao što je to slučaj sa amidžom (stricem) Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, Ebu Talibom za koga je on rekao da će mu zbog pomaganja njega i muslimana biti olakšana vječna kazna.

Poenta svog mog spominjanja ovoga tebi jeste da se trebaš potruditi da što prije prihvatiš islam, pa makar i ne obznanila to mnogima.
Bitno je da posvjedočiš istinitost islama, Kur’ana i poslanstva Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, izgovarajući šehadet istine, prethodno se sasvim uvjerivši u to, pa tek tada i samo tako postiti dane Ramadana.
Jer, pretpostavljam da nisi zadovoljna time da ti dani posta ili budu sasvim uzaludni ili da jedina nadoknada za post njih bude umanjenje kazne tebi (kazne u Vatri).
Jer Allah je objavio: 
ِيَوْمَ يَأْتِي بَعْضُ آيَاتِ رَبِّكَ لَا يَنفَعُ نَفْسًا إِيمَانُهَا لَمْ تَكُنْ آمَنَتْ مِن قَبْلُ أَوْ كَسَبَتْ فِي إِيمَانِهَا خَيْرًا 
“Onoga dana kada dođu neki (pred)znaci Gospodara tvoga, nikome neće koristiti njeno vjerovanje (tada), ako prije nije vjerovao ili ako nije, u svom vjerovanju (tj. kao vjernik) kakvo dobro uradio.” (sura el-En’am, 158. ajet)

Ako je već tako, a jeste, moraš se potruditi da prihvatiš islam i onda činiš naređena djela.

U suprotnom, ako već oklijevaš ili nisi sigurna (uvjerena), slijedi odgovor na tvoje pitanje:

Svakako da jedan propušten dan posta nije povod niti opravdanje da čovjek prestane postiti, misleći da mu ni ostatak neće biti prihvaćen jer je jedan ispustio (prekinuo).
Ne, već je svaki dan posta za sebe, pa tako postoje kategorije ljudi koje imaju opravdanja da ne poste, a to su: putnik, bolesnik, žena u stanju menstruacije ili postporođajnog perioda, trudnica i dojilja. Ove kategorije ljudi poste dane u kojima nisu opravdani, a tek kad dođe neko od stanja koja spomenuh (put, bolest, mjesečni ciklus i sl.) tada prestanu postiti, pa kad se to stanje završi nastave postiti preostale dane, pa se ispostavi da je određena osoba od 29 ili 30 dana ramazana postila, recimo, 24 dana, a 5 ili 6 dana nije, pa će te dane napostiti (nakon ramadana nadoknaditi).

Dakle, svaki dan je obaveza postiti, ali oni nisu vezani u neki ciklus i cjelinu na taj način da ako (opravdano ili neopravdano) ne postiš jedan ili dva dana, da sve propada. Nikako.

To me podsjeti na neznanje jedne moje starije rođake i njene porodice koji su imali slično pogrešno mišljenje po pitanju namaza i abdesta (čistoće) za njega. Porodica bi u svojoj kući klanjala jaciju-namaz, pa ako bi klanjali sunnet prije farda (obaveznog namaza), pa onda fard, pa onda sunnet nakon farda i ako bi se nekome od njih desilo da pusti vjetar (ili na neki drugi način pokvari abdest) prilikom klanjanja witra, oni bi mislili da treba iznova sve klanjati.
Dakle, umjesto da iznova uzme abdest i klanja samo witr (posljednji dio namaza), čovjek bi klanjao sve iznova, ne shvatajući da se svakom predajom selama namaz završava, a onda otpočinje novi.

Tako je i sa onim o čemu ti pitaš. Svaki dan se zasebno posti (sehura i iftari, tj. zaposti i omrsi). Za svaki propušteni dan posta čovjek ima ili opravdanje ili grijeh, ali je svaki dan zaseban.

Na kraju bih te posavjetovao da se dobro raspitaš o islamu onakvom kakav je objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi we sellem, jer se može desiti da povjeruješ u nešto što danas ljudi predstavljaju i serviraju kao islam, a to nije islam.
Allahova vjera je vjera činjenja ‘ibadeta samo Allahu i odricanja svega čemu ljudi čine ‘ibadet osim Allaha. U to spada i odricanje od demokratije kao modernog vida širka (mnogoboštva) jer je Allah jedini Zakonodavac i čovjek se (da bi postao musliman) mora odreći demokratije i demokrata, vladara i sudija koji njom (ljudskim zakonima) vladaju i sude, kao i procesa dovođenja njih na ta mjesta (glasanja).
Musliman zna da je sve to oprečno tewhidu (monoteizmu).
Onaj ko ne prihvati Allahovu istinsku vjeru islam, već vjeru hodža i muftija i današnjih selebriti učenjaka, takav ustvari postane samo mušrik koji se pripisuje islamu, ali ne i muwehhid (musliman).

Pošto se javljaš ovdje, nadam se da pratiš naš rad i našu obznanu ispravne vjere, naš video i audio materijal, naše knjige i članke, odgovore na pitanja i sl. Tu ćeš naći sve na što ti skrećem pažnju kao i odgovor na moguće zabune i nejasnoće.

Odgovorio: Ebu Ahmed.