PITANJE:
Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.
Moje pitanje se tiče sljedećih hadisa:
“Proklet je onaj koji priđe svojoj ženi u njen anus.” (Ahmed i Ebu Davud).
“Ko god ima odnos (sa svojom ženom) za vrijeme njene menstruacije ili počini sodomiju sa njom, tada nije vjerovao u ono što je objavljeno Muhammedu”. (Tirmizi).
Mozes li mi pojasniti u vezi ovog hadisa zadnjeg da je zanevjerovao u Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, onaj ko radi stvari navedene u hadisu. I jeli se tu cilja na mali kufr ili veliki.
Jer jedna osoba uporno tvrdi da su homoseksualci kafiri i nema druge a ja sam nasla u tefsiru da je onaj ko opci u analni otvor zene pocinio mali homoseksualzam i da je konzensuz da je to grijeh, a navode se hadisi o isto tako govor ibn Abbasa i ibn Omera itd. Ali ta osoba kaze da to nju ne zanima pored ovoga i pored sljedece predaje: “Neki čovjek je pitao Ibn Abbasa o upuštanju u sodomiju sa svojom ženom, pa je Ibn Abbas “Ovaj čovjek me pita za kufr”.
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.
Spomenuti hadithi su samo neki od haditha prijetnje ili tekstova prijetnje a koje treba shvatiti u svjetlu ‘akide (vjerovanja) muslimana i na način kako su ga shvatile prve generacije muslimana (selefus-salih, naši dobri prethodnici).
Iskreno, spomenuta izjava Ibn ‘Abbasa mi nije poznata, kao ni njen stepen vjerodostojnosti. Međutim, sve i da je ispravna, sve i ako je istina da je to došlo autentičnim putem, tj. ako je on to zaista rekao, to ne bi bilo prvi put da se Ibn ‘Abbas tako izrazio da bi onoga koji ga pita uplašio i odvratio od djela koje čini ili namjerava učiniti. Naime, poznat je slučaj da mu je došao čovjek i pitao ga hoće li Allah oprostiti grijeh onome ko ubije muslimana, na što mu je Ibn ‘Abbas (radijallahu ‘anhuma) odgovorio da neće.
Međutim, svi mi, pa i naša maloljetna djeca znamo (ili bismo morali znati) da Allah prašta svaki grijeh, posebno nakon iskrenog pokajanja. Onome ko se iskreno pokaje Allah prašta i širk, pa kako neće oprostiti ubistvo muslimana?
Ako se kaže da je ovo drukčije jer čovjek nije spomenuo pokajanje ubice nakon ubistva, kažemo: Ubistvo muslimana nije veliki kufr, pa Allah može i hoće (onome kome On bude htio) oprostiti i nekim ubicama muslimana, a neke će ipak kazniti, nakon čega svima njima slijedi vječni boravak u džennetu:
“…a oprostiće ono što je ispod toga (tj. manje od širka) onome kome On hoće” (sura en-Nisa’, 48. ajet).
Pa zašto je onda Ibn ‘Abbas pitaocu rekao da Allah neće oprostiti ubici muslimana? Da li je Ibn ‘Abbas time htio reći da je takav nevjernik? Ne, već su neki učenjaci to protumačili riječima da će biti da je Ibn ‘Abbas poznavao pitaoca i nekako naslutio njegovu namjeru da ubije nekog muslimana te da je došao da se dodatno uvjeri da će mu to Allah oprostiti, pa je Ibn ‘Abbas zato bio vrlo strog i ovako mu odgovorio, da bi ga uplašio i odvratio od moguće namjere.
Kako rekoh, sporni hadith (hadith da odnos sa ženom u analni otvor predstavlja kufr) je samo jedan od takvih haditha (tekstova prijetnje), a slični njemu su sljedeći hadithi Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem:
“Vrijeđanje muslimana je grijeh, a njegovo ubistvo je kufr (nevjerstvo)” (bilježi ga imam el-Bukhari).
“Ne vraćajte se nakon mene u kufr (nevjerstvo) udarajući jedni druge po vratovima” (bilježi ga el-Bukhari).
“Onaj ko ubije mu’ahida (nevjernika štićenika islamske države) neće osjetiti miris dženneta” (bilježi ga el-Bukhari).
“Dvije vrste stanovnika Vatre nikada nisam vidio: ljudi sa bičevima poput kravljih repova, kojima udaraju druge ljude i odjevene žene koje kao da su neodjevene… neće ući u džennet i neće osjetiti njegov miris…” (bilježi ga Muslim).
“Koja god žena od svog muža zatraži razlog bez (opravdanog) razloga, zabranjen joj je miris dženneta” (bilježi ga Ibn Madže).
“Onaj ko se pripiše nekome mimo svog oca neće osjetiti miris dženneta” (bilježi ga Ibn Madže).
“Trojici je Allah zabranio džennet: onome ko pije alkohol, onome koji je neposlušan roditeljima i onome ko nije ljubomoran na ženske članove svoje porodice” (Bilježi ga Ahmed).
“Trojici Allah neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih očistiti, niti će ih pogledati i imaće bolnu kaznu: stari bludnik, lažljivi vladar i oholi siromah” (bilježe ga Muslim i en-Nesa’i).
“Nije od nas onaj koji nije samilostan prema prema našim mladima i koji ne poštuje prava naših starijih” (bilježe ga Ahmed, Ebu Dawud i et-Tirmidhi).
“Nije od nas onaj ko ne uljepšava glas pri učenju Kur’ana” (bilježe ga el-Bukhari i Muslim).
“Onaj koji nas vara nije od nas” (bilježi ga Muslim).
“Onaj ko se pouči streljaštvu pa ga ostavi nije od nas” (bilježi ga Muslim).
“Nijedan od vas ne vjeruje sve dok svom bratu ne bude želio ono što želi sebi” (bilježe ga el-Bukhari i Muslim).
“Nijedan od vas ne vjeruje sve dok njegova strast ne bude slijedila ono sa čim sam došao” (bilježi ga Ibn Ebi ‘Asim).
“Nijedan od vas ne vjeruje sve dok mu ja ne budem draži od njegovog djeteta, roditelja i svih ljudi” (bilježe ga el-Bukhari i Muslim).
“Bludnik nije vjernik dok čini blud, pijanica nije vjernik dok pije, lopov nije vjernik dok krade, niti pljačkaš dok pljačka” (bilježe ga el-Bukhari i Muslim).
Pa hoće li iko nakon čitanja ovih haditha protekfiriti (nevjernikom smatrati) ubicu muslimana, ubicu mu’ahida, neprikladno pokrivene žene, ženu koja bez povoda traži razvod, onoga ko se pripiše nekom mimo svog oca, onoga koji pije alkohol, onoga koji je neposlušan roditeljima, neljubomornog bestidnika, starog bludnika, lažljivog vladara, oholog siromaha, onog koji nije samilostan prema mlađima i koji ne poštuje prava starijih, onoga koji ne uljapšava svoj glas pri učenju Kur’ana, onoga koji nas vara, onoga ko se poduči streljaštvu pa to ostavi, onoga ko drugom muslimanu ne želi što želi sebi, bludnika, pijanicu, lopova i pljačkaša?
A napominjem da je za neke od spomenutih rečeno da nisu vjernici, za neke da ne vjeruju, za neke da čine kufr, za neke da nisu od muslimana, za neke da neće osjetiti miris dženneta, a za neke da ih Allah neće ni pogledati, ni osloviti, niti ih očistiti i da im slijedi žestoka kazna. Pa trebamo li ih tekfiriti? Naravno da ne.
Takav je slučaj i sa onim ko “priđe” ženi u analni otvor, kao i sa homoseksualcem. Ko je i kada u ovom ummetu protekfirio homoseksualca zbog samog tog djela?
Kao što sam već rekao, u ovim slučajevima je itekako važno spomenute tekstove shvatiti onako kako su ih shvatili naši dobri prethodnici, prve generacije muslimana, a oni nisu tekfirili nikoga od počinilaca navedenih djela (osim ako bi nešto od toga ohalalili, proglasili dozvoljenim).
Također, učenjaci svoj stav grade tek nakon uzimanja u obzir svih šeri’atskih tekstova na jednu temu.
Nekada hadith napominje da je nešto kufr, ali neki drugi hadith ili neki kur’anski ajet jasno kazuje da je počinilac tog djela ipak musliman ili mu’min pa se zaključi da je kufr iz spornog haditha onda ipak mali (a ne veliki) kufr, kao što je to u slučaju ubistva muslimana; u hadithu stoji da je ubistvo muslimana kufr, ali se u barem dva kur’anska ajeta jasno daje do znanja da to djelo ipak ne izvodi iz vjere (ajet iz sure el-Hudžurat u kome se pripadnici obje skupine koje se međusobno bore zovu vjernicima, kao i ajet iz sure el-Bekare u kome se spominje da su ubica muslimana i onaj koji ostane iza ubijenog (brat ili sin ubijenog) braća u vjeri).
Dakle, neusaglašavanje svih tekstova na jednu temu, te neuzimanje u obzir kako su selefi shvatili sporne tekstove može dovesti samo do greške i zablude, pretjerivanja ili popuštanja.
Nažalost, živimo u danima u kojima se toliko pojedinaca usuđuje da govori o krupnim temama. Ljudi od kojih neki ne umiju ispravno učiti Kur’an, a kamoli da poznaju jezik Objave, se tako lahko osmjele da govore suprotno riječima velikana ovoga ummeta ili da ih “iksiraju” (tekfire i ismijavaju).
Zar ima veće katastrofe po insana od toga da za stvar oko koje postoji idžma’ (konsenzus) učenjaka da je ona haram ili mali kufr, vjeruje i tvrdi da je ta stvar veliki kufr ili veliki širk (da izvodi iz vjere)?
Takav je slučaj sa ekstremom o kome govoriš, koji za odnos u analni otvor ili za djelo homoseksualizma (oko kojih postoji idžma’ muslimana da su haram i ogavni grijesi, ali da nisu veliki kufr) vjeruje i tvrdi da izvode iz islama.
To je toliko “smjelo” i “hrabro” a ujedno se toliko suprotstavlja onome na čemu su muslimani od vakta Objave pa do danas, da samo treba sačekati da “iskoči” neki drugi ekstrem i ovoga protekfiri pod izgovorom da je porekao konsenzus, ne opravdavajući ga nikakvim te’wilom (pogrešnim tumačenjem) niti bilo čim drugim.
Molim Allaha da nas sačuva svih vidova pretjerivanja. Amin.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.