PITANJE:
Esselamu ‘alejkum.
Izvini ali mislim da si pogrijesio kad si u odgovoru na jedno pitanje rekao da je nesudjenje serijatom kufr (a ne sirk). Smatram da si pogrijesio u tome jer kad je u pitanju veliki kufr covjek ponekad moze imat opravdanja u neznanju i pogresnom tevilu (normalno ne u svakom slucaju) i ne spusta se na njega propis niti imenom a pogotovo kazne, ali u velikom sirku nije isti slucaj, jer ko pocini sirk nema opravdanja neznanjem ni pogresnim tumacenjem i dobija automatski ime musrik, a kazna je shodno stanju pocinioca.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Nisam pogriješio već si ti previše okvirno i generalno shvatio razliku između velikog kufra i velikog širka.

PRVO:
Onaj ko ne sudi (ne vlada) zakonom mimo Allahovog je kafir i tagut. Oni koji za njega glasaju ili se pred njim parniče su mušrici jer njega čine ravnim Allahu.

DRUGO:
Allah je one koji ne sude Njegovim zakonom nazvao kafirima.
U hadithima je došlo da je onaj ko sudi zakonom mimo Allahovog – tagut. O tome ima i mnogo govora selefa.

TREĆE:
Iako si iznio tačnu tvrdnju o razlici kufra i širka, ona je (ponavljam) generalno tačna i primjenjiva samo na nekim primjerima. Naime, počinilac velikog kufra (onaj ko u nešto od Objave posumnja ili to zaniječe) može biti opravdan neznanjem ili pogrešnim tumačenjem. Recimo, poricanje činjenice da će čovjeku u kaburu doći dva meleka i pitati ga o Gospodaru, vjeri i Poslaniku (sallallahu ‘alejhi we sellem) je veliki kufr, ali čovjek zaista može biti opravdan što to negira ako to prvi put čuje, a ne zna da je to istina iz vjerodostojnog haditha. Slično je i sa činjenicom da Džibril ima šest stotina krila, da će ljudi na Sudnjem danu biti u znoju shodno svojim grijesima, da je Dedždžal slijep u jedno oko i sl. Sve su ovo vjerske istine i njihovo poricanje jeste nevjerstvo, ali ako neko uistinu nije za to čuo, ili je o tome čuo ali ne zna da su to istine sadržane u vjerodostojnim hadithima, on može biti opravdan za sumnju u to ili poricanje toga, sve dok mu se ne objasni i dokaže da to stoji u autentičnim predajama od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, pa ako nakon tog saznanja to porekne, tada neće biti opravdan i biće nevjernik.
Sa druge strane, kad čovjek učini ‘ibadet nekome mimo Allaha, time je Allahu učinio (veliki) širk i neće biti opravdan nikakvim neznanjem, pogrešnim tumačenjem, dobrom namjerom, slijepim slijeđenjem i sl.

Međutim, kad za nešto kažemo da je kufr, to uopšte ne znači da smo u tome blagi i da time otvaramo vrata opravdanju. Štaviše, ima kufrova koji su teži i žešći i od samog velikog širka!
a) Šta je poricanje Stvoritelja, širk ili kufr?
b) Šta je sumnja u Allahovo postojanje, širk ili kufr?
c) Šta je negiranje Njemu prava na ‘ibadet, širk ili kufr?
d) Šta je poricanje poslanika ili njegovo ubijanje, širk ili kufr?
e) Šta je ismijavanje vjere ili psovanje Allaha, kufr ili širk?

SVE što sam naveo su KUFROVI, a ne širkovi, a to nikako ne znači da “pošto su kufrovi, počinilac se može opravdati”, ne!

Dakle, iako se okvirno može reći da je veliki širk teži od velkikog kufra (upravo zato što ni za jedan primjer i slučaj velikog širka ne važe opravdanja koja važe za NEKE primjere i slučajeve velikog kufra), ipak postoje primjeri i slučajevi velikog kufra koji su teži i od samog velikog širka, poput onih koje sam gore naveo.

Dakle, tvrdnjom da je nesuđenje Allahovim zakonom kufr mi samo potvrđujemo ono što je Allah objavio i to nipošto ne znači da time kažemo da je to djelo ispod stepena velikog širka, niti to znači da se vladar (sudija) zakonom mimo Allahovog može opravdati neznanjem, te’wilom, idžtihadom, nijjetom, taklidom.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio:
Ebu Ahmed.