PITANJE:
Es-Selamu ‘alejkum.
Nedavno sam jednu osobu upozorila na opasnost širka. Ona je bez opravdanog razloga izostavila podne namaz, potom je dosla u vrijeme ikindije namaza i nije klanjala ikindiju, a razgovarala je na telefon i kad je ostalo samo 10 min. do isteka vremena ikindije upozorila sam je da ce joj proci namaz, sto je ignorisala.
Kad je ta osoba zavrsila razgovor, prisla sam i upozorila je da to moze biti sirk, davanje prava nekoj osobi nad pravom koje ima Allah po pitanju namaza.
Osoba me je napala da sam ogromna neznalica i da se sirk veze samo za sehadet.
Jesam li u pravu ja ili ova osoba?
ODGOVOR:
Tema vašeg spora se vraća na poznat ikhtilaf (razilaženje) po pitanju kufra i širka: da li su oni termini za različite suštine (gdje se kufrom opisuje nešto, a širkom nešto drugo) ili su to zamjenjivi pojmovi (pa se za neku stvar može reći i da je kufr i da je širk).
Dakle, postoji poznato i staro razilaženje po tom pitanju (kao i po pitanju pojmova islam i iman) na dva stava:
PRVI STAV: Kufr predstavlja negiranje, poricanje i sumnju u vjeru i njene propise, a širk predstavlja usmjeravanje bilo čega od ‘ibadeta nekome mimo Allaha.
Po tom stavu je kufr generalniji (općenitiji i obuhvatniji) pojam od širka, pa svaki kafir nije mušrik (jer iako je nevjernik nije mnogobožac, nije učinio ‘ibadet nekom mimo Allaha), ali svaki mušrik jeste kafir (posebno ako je nad njim uspostavljen argument).
DRUGI STAV: Kufr i širk su “zamjenjivi” pojmovi (za jedno isto djelo se može reći i da je kufr i da je širk).
Taj stav se može dokazati određenim šeri’atskih tekstovima, kao što su ajeti:
وَمَن يَدْعُ مَعَ اللَّهِ إِلَٰهًا آخَرَ لَا بُرْهَانَ لَهُ بِهِ فَإِنَّمَا حِسَابُهُ عِندَ رَبِّهِ ۚ إِنَّهُ لَا يُفْلِحُ الْكَافِرُونَ
“A onaj koji, uz Allaha, dovi (moli se) drugom bogu, za što nema nikakva dokaza, pa zaista je njegov obračun kod njegovog Gospodara; a kafiri (nevjernici) zaista neće uspjeti” (sura el-Mu’minun, 117. ajet).
Tako je u spomenutom ajetu Allah one koji dove nekome uz Allaha (počinioce širka) nazvao kafirima (nevjernicima).
يُرِيدُونَ أَن يُطْفِئُوا نُورَ اللَّهِ بِأَفْوَاهِهِمْ وَيَأْبَى اللَّهُ إِلَّا أَن يُتِمَّ نُورَهُ وَلَوْ كَرِهَ الْكَافِرُونَ ﴿٣٢﴾
هُوَ الَّذِي أَرْسَلَ رَسُولَهُ بِالْهُدَىٰ وَدِينِ الْحَقِّ لِيُظْهِرَهُ عَلَى الدِّينِ كُلِّهِ وَلَوْ كَرِهَ الْمُشْرِكُونَ
“Oni žele da svojim ustima utrnu Allahovo svjetlo, a Allah odbija (sve), osim da upotpuni Svoje svjetlo, pa makar to mrzili kafiri (nevjernici).
On je Taj Koji je poslao Svoga poslanika sa uputom i sa vjerom istine da bi je uzdigao iznad svih (ostalih) vjera, pa makar to mrzili mušrici (mnogobošci)” (sura et-Tewbe, 32. i 33. ajet).
Pa je u dva spomenuta ajeta Allah nemuslimane spomenuo i kao kafire i kao mušrike, do te mjere da se učač (učeći iz memorije) ponekad može i zbuniti pa u prvom ajetu spomenuti mušrike a u drugom kafire, umjesto obrnuto.
Također, iako je Allahov Poslanik za ostavljanje namaza koristio izraz “kufr”, možemo naći gdje je za isto (ne)djelo upotrijebio izraz “širk”.
Ostavljanje namaza je nazvao kufrom (nevjerstvom) u brojnim hadithima, poput haditha:
إنَّ العهدَ الذي بيننا وبينهم الصلاةُ . فمن تركها فقد كفر
“Zaista, ugovor koji je između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi, on je počinio kufr (nevjerstvo)” (hadith bilježi imam en-Nesa’i, sahih, br. 462).
Međutim, nalazimo i nazivanje djela ostavljanja namaza širkom:
إنَّ بيْنَ الرَّجُلِ وبيْنَ الشِّرْكِ والْكُفْرِ تَرْكَ الصَّلاةِ
“Zaista, između čovjeka (sa jedne strane) i širka i kufra (sa druge strane) jeste ostavljanje (napuštanje) namaza” (hadith bilježi imam Muslim, br. 82).
Dakle, u sahih hadithu u Muslimovom “Sahihu” je ostavljanje namaza nazvao i kufrom i širkom!
NAPOMENA: Postoji i argumentacija onih koji kažu da su neka djela koja bi trebala biti nazvana kufrom (jer u njima nema djela činjenja ‘ibadeta nekome mimo Allaha) ipak nazvana širkom samo zato što onaj ko ostavi neko djelo poput namaza (a ostavljanje je kufr) time učinio širk ljubavi. Naime, želi se reći da je onaj koji napusti namaz KAFIR sa aspekta napuštanja i oholosti odbijanja ‘ibadeta Allahu, ali i MUŠRIK jer je njegovo davanje prednosti svojoj lijenosti i nemaru i strastima nad Allahovom jasnom naredbom očiti znak njegovog širka ljubavi, ljubavi prema strastima.
ZAKLJUČAK:
Moje skromno mišljenje da je prvi stav (da kufr predstavlja poricanje i sumnju, a da širk predstavlja činjenje ‘ibadeta nekome mimo Allaha) ispravniji i argumentima utemeljeniji. Po njemu bi ostavljanje namaza trebalo biti kufr, a ne širk.
Međutim, što se tvog pitanja tiče, u konkretnom vašem sporu si ti itekako u pravu.
Da si rekla da je ostavljanje namaza kufr, bila bi bliža onome što su rekli mnogi ashabi i učenjaci selefa i khalefa, koji su djelo ostavljanje namaza nazivali kufrom.
Međutim, i nazivanje tog djela širkom (pa i ostavljača namaza mušrikom) ipak ima utemeljenja. Gore sam spomenuo hadith koji bilježi imam Muslim (dakle, nesumnjivo autentičnu predaju) u kome stoji da čovjek koji napusti namaz time zapada u ŠIRK i kufr.
Znači, mene ne bi začudilo da osoba sa kojom si se sporila osporava da ostavljanje namaza (bez negiranja njegove obaveznosti) izvodi iz islama, jer tu ima nekih govora učenjaka i razilaženja među samim “utemeljivačima medhheba”, iako je, svakako, istina da je onaj ko napusti namaz time napustio i islam.
Također, ne bi me začudilo da ta osoba (makar i potvrđivala da napuštanje namaza izvodi iz islama) osporava da je za izlazak iz islama dovoljno ostaviti jedan ili dva namaza, slijedeći neargumentirane govore nekih učenjaka koji ostavljača namaza tekfire tek ako ne klanja nijedan namaz dnevno ili sedmično i sl.
Ali, ako se ona slaže i prihvata da onaj ko ostavi (ko ne klanja, ko svjesno propusti), recimo, jedan ili dva namaza, izlazi iz islama, onda ona nema nikakvo pravo da tvrdi da je neznalica onaj ko kaže da to ostavljanje namaza predstavlja širk, jer time (i nesvjesno) utjeruje u laž upravo onoga ko nas je tome podučio (Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem)!
Mnogi se ljudi olahko upuštaju u govor o vjeri bez znanja, pa još i druge (koji su u pravu) nazivaju neznalicama. Osoba o kojoj si pitala je propustila podne i ikindiju do pred sam akšam, i umjesto da panično počne klanjati, ona diskutuje da li je djelo koje upravo čini širk ili “samo” kufr?
A Allah najbolje zna.
Molim Allaha da nas sačuva da o Njegovoj vjeri svjesno govorimo bez znanja, i da nam oprosti u onome što u prenošenju vjere pogriješimo. Amin.
Odgovorio: Ebu Ahmed.